MAINE COON - Prirodna američka mačka

Mačiji div pseće naravi

Maine
Coon je naoko dugodlaka mačka, ali se prema F.I.F.-u (Federation
Internationale Feline) ocjenjuje u drugoj skupini, tj. među
poludugodlakim mačkama.
U skupinu poludugodlakih mačaka ubrajaju se
još raggdoll, turska van, turska angora te sveta birma i
norveška šumska mačka.
Doseljenici
su u Sjevernu Ameriku sa sobom najčešće donosili domaće
kratkodlake mačke iz Europe, ali neki od njih imali su i turske angore.
Križanjem ovih dviju pasmina povremeno su nastale mačke duže dlake.
Pasmina
je ime dobila po imenu sjeverne države Maine (sjeveroistok SAD-a), gdje
su nakon generacija parenja takvih mačaka prevladale osobine po kojima
je danas priznata pasmina prepoznatljiva.
Zbog hladne klime u
Maineu, te načina života doseljenika, potomci tih mačaka većim su se
dijelom prilagodili životu uz ljude, ali ne ulogom kućnih ljubimaca,
što su danas, već kao „radne mačke“. Ljudi su
tijekom selekcije izabirali privrženije jedinke, dovoljno jake da budu
zdrave i velike, da postanu najbolji lovci na glodavce. Do nastanka
udruga ljubitelja mačaka sa rodovnicom, ova pasmina mačaka bila je
poznata pod nazivom „shag cat“ (grubodlaka mačka).

Mačka nastala križanjem s rakunom!?

Drugi
dio imena coon vuče korijene iz priče o parenju rakuna i divlje
američke mačke: „dokaz“ za to križanje našli su u
tamnosmeđoj boji prugaste mačke s kitnjastim repom. Danas znamo da je
takvo križanje nemoguće, ali kao zanimljivost o podrijetlu pasmine ova
priča ostaje. Najveći broj maine coon mačaka potječe iz hladnih
klimatskih dijelova Sjeverne Amerike, tj. sjevera SAD-a i Istočne
Kanade.
Budući da je razmnožavanje mačke bilo, zbog surovih uvjete
života ljudi na sjeveru, vrlo blisko prirodnoj selekciji, vrsta je
opstala kao velika i snažna, duge dlake, koja je naoko lijepa i skladna.
Stanovnici
Mainea bili su vrlo ponosni na svoje vrlo velike i lijepe mačke, te su
brižno vodili dnevnike parenja još od sredine XIX. st. Prvi
maine coon koji se opisuje u literaturi i rodovnicama zvao se Captain
Jenks of the Horse Marines. Ponosni vlasnici često su svoje mačke rado
izlagali na izložbama, te je prva pobjeda maine coona zabilježena 1895.
g. na izložbi u Madisone Square Gardenu. Slavni prvi pobjednik bio je
Gosie.

Perzijci istisnuli maine coon

Tijekom XIX. st.
broj maine coon mačaka se smanjuje zbog eksplozije popularnosti
novopridošlih perzijskih mačaka koje su pristigle iz Engleske.
Tek je 80-tih godina XX. st. njihov broj počeo rasti, ali ovaj put i
preko Atlantskog oceana, dakle i u Europi.
Danas na svakoj izložbi
bilo koje veće udruge mačaka s rodovnicama u svijetu može se vidjeti
mnogo primjeraka maine coona u vrlo velikom rasponu boja dlake.
Budući da je podrijetlo pasmine iz SAD-a, standard pasmine uglavnom je isti bez obzira na udrugu koja izdaje rodovnice.

elika mačka, naizgled još veća

Maine
coon je velika mačka uobičajene težine oko 8 kg, ali nije rijetkost
naići i na primjerke od preko 10 kg. Njihova veličina i težina,
kombinirana s dugom dlakom, daju dojam osobito velike mačke zbog čega
je vrlo rado viđena na izložbama mačaka.
Tijelo maine coona je
mišićavo, dugo i snažno. Kosti moraju biti teške, a prsa
široka. Glava bi trebala biti nešto šira, uglasta,
jakih i visokih jagodica s vrlo velikim ovalnim očima. Na glavi se
ističu velike, visoko postavljene i dlakom bogato obrasle uši.
Iako je dlaka duga, ona na opip nije tako fina i mekana kao kod angore
i perzijske mačke. Amerikanci takav tip dlake nazivaju „all
weather coat“ tj. dlaka za sve vremenske uvjete.
Što se
boje tiče, još uvijek je najviše prugastih, ali danas ih
se može vidjeti u gotovo svim zamislivim bojama mačaka.
Teško
je govoriti o cjelokupnoj naravi neke pasmine, ali općenito govoreći
ova je mačka samouvjerena, prilagodljiva i čovjekoljubljiva u takvoj
mjeri da među poznavateljima mačaka s rodovnicama slovi kao mačka pseće
naravi, dakle ona je čak i za one, koji više vole pse, idealan
kućni ljubimac.
Općenito, maine coon mačke dobro se slažu sa psima,
ako su se s njima susrele u najranijoj životnoj dobi. Veoma su
prijateljski raspoložene prema odraslima i djeci.
Zbog svog
podrijetla maine coon mačke će se jednako dobro osjećati u prirodi kao
i u stanu. Ako ih se drži zatvorene, mora im se osigurati dovoljno
prostora za igru da im ne bi bilo dosadno.
Kao mačići vrlo su zaigrani i znatiželjni. Kad odrastu ne mijenjaju se previše.
Iako
je maine coon mačka često razuzdana, uvijek spremna za igru, povremeno
može biti vrlo tiha, koja večer rado provodi sklupčana u krilu. Većina
uživa da ih se gladi i mazi, a svako će češljanje smatrati
ugodnim predahom od svakodnevice.

Napisao: Miki Tašev ( objavljeno u časopisu „Svijet pasa i kućnih ljubimaca“, listopad 1998.)

Grizzley Bear - crni


Harmony - tigrasto ošarana kornjačevina


Chilli Pepper - kornjačevina


X-Act - riđa

i još jedna kornjačevina

Evo malo slika maine coon mačaka sa izložbe Kraljevica 2007.god.